25.08.2008.
Sama riječ salata dolazi od latinskih herba salta (slano bilje) jer su trave i razno bilje stari Rimljani začinjavali s mnogo
soli.
Na dvorovima evropskih monarhija salate su bile vrlo popularne, naročito za vrijeme renesanse, a sačinjavalo ih je i do 35 sastojaka, uključujući i
neke neobične poput ružinih latica, nevena i ljubičica. U 18. vijeku miješane salate nazivale su se salmagundi.
Prvaci u maštovitim salatama u 20. vijeku postali su Amerikanci, a neke od salata čiji su recepti smišljeni prije stotinjak godina i danas se nalaze
na jelovnicima najpoznatijih svjetskih hotela.
Od prvobitnog značenja salate kao zelenja začinjenog sirćetom i solju, preko svježe kuhanog lišća i povrća, danas salate označavaju zdrav i lagan
obrok načinjen od povrća, voća, tjestenine i svih ostalih namirnica koje nam se mogu naći pri ruci: od jednostavne zelene salate s uljem, sirćetom i
malo soli do atraktivnih kompozicija raznih tekstura i okusa dobijenih od egzotičnog bilja, južnog povrća i voća, sve do kineskih kreacija od hrskavog
povrća i rezanaca obilno zalivenih sojinim umakom.
Globe-trotterice
Salata "Caesar" – originalni recept sadržavao je zelenu salatu, bijeli luk, krutone, parmezan, kuhana jaja, maslinovo ulje i umak worcester. Recept
je smišljen 1924. u Meksiku kada je vlasnik restorana Caesar Cardini snalažljivo upotrijebio ostatke namirnica da nahrani gladne goste. Ispočetka se
salata pripremala direktno na stolu, a listovi zelene salate služili su kao jestive kašike kojima se uzimala mješavina ostalih sastojaka. Par godina
kasnije, Caesarov brat Alex (koji je bio pilot) salati je, na Caesarovo zgražanje, dodao inćune i nazvao je "pilotskom". S vremenom je među
Amerikancima postalo vrlo "in" skočiti do Tijuane na "Caesar" salatu, a u trendu su prednjačile filmske zvijezde poput Clarka Gablea, Jean Harlow
i ostalih... Evropskom je visokom društvu čuvenu salatu predstavila Wallis Simpson (supruga engleskog princa Edwarda), a 1930. proglašena je (salata,
a ne fatalna Wallis!) "najboljim američkim receptom u posljednjih 50 godina"!
Salata "Cobb" – avokado, celer, paradajz, vlasac, salata potočarka, tvrdo kuhana jaja, piletina, slanina i sir roquefort čine ovu zasitnu salatu
koja je dobila ime po svome "izumitelju", vlasniku restorana Bobu Cobbu.
Coleslaw – salata od grubo nasjeckanog sirovog kupusa i majoneze, omiljena i među Englezima.
Salata "Crab Louie" – "kraljica salata", navodno nazvana po kralju Luju XIV. poznatom po ogromnom apetitu.
Krompir-salata – omiljena među djecom, nastala je već u 16. vijeku kada su španski istraživači u Evropu donijeli krompir. Današnji okus krompir-salate
zadržao se od kraja 19. vijeka, a recept je nastao iz britanskih i francuskih kuhinja.
Topla krompir-salata omiljena je u Njemačkoj, miješa se sa sitnim komadićima paprike i paradajza, i poslužuje sa slaninom prelivena vrućim dressingom
od sirćeta i luka. Grci je također vole toplu, začinjenu maslinovim uljem, limunom i bijelim lukom. Italijani je pojačavaju salamom i ukrašavaju
peršunovim lišćem, dok je francuska krompir-salata prelivena laganim vinaigrette dressingom, uz dodatak senfa i slatkog taragona. Amerikanci je
obogaćuju majonezom.
Panzanella – maslinama, inćunima, kaparima i bijelim lukom bogato začinjeni hljeb, paradajz i povrće (krastavci, luk, paprike...) – salata stvorena iz
potrebe da se iskoristi stari hljeb i povrće iz vrta italijanskih domaćica, a recept je (naravno, bez paradajza, jer tada ga u Evropi još nije bilo,
dodan je kasnije) oko 1500. godine opisao poznati umjetnik Bronzino.
Salata "Nicoise" – nicoise je pojam koji označava priloge koji idu uz određena jela, a salata pod ovim imenom obično se sastoji od bijelog luka,
paradajza, inćuna, crnih maslina, kapara i limunovog soka.
Salata "Olivier" (Ruska salata) – ruskoga porijekla, ova se salata sastoji od krompira, piletine, graška, kiselih krastavaca, mrkve i majoneze, a
nastala je sredinom 19. vijeka po zamisli francuskog kuhara Oliviera, vlasnika restorana "Hermitage" u Moskvi.
Waldorf – klasična američka salata koja se sastoji od jabuka, limunovog soka, celera, oraha i majoneze. Pripisuje se Oscaru Tschirkyju, živopisnom
liku i izuzetno popularnom kuharu njujorškog hotela "Waldorf Astoria".
Voćna salata – njima su se sladili još u antičko doba, a podrazumijevale su sve vrste svježeg, sušenog, kandiranog i kuhanog voća. Sastojci i recepti
mijenjali su se u zavisnosti od podneblja i raspoloživim namirnicama. Ono što danas nazivamo voćnom salatom proizvod je 19. vijeka. Voćna salata
katkad se naziva i voćnim koktelom stoga što su se nekada voću dodavali šećer i alkohol.
Izvor:coolinarika.com
